|
Svaka obitelj je posebna i ima na svoj način uređene međusobne odnose članova. No, odnosi roditelj-dijete, bračni drugovi, su uloge koje su u svakoj obitelji načelno iste. Te načelne odnose regulira Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07).
Obiteljski odnosi, koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koji u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu. Važnost tih odnosa je u tome što se u njima rađa i podiže potomstvo, osigurava opstanak pojedinaca, a time i društvene zajednice.
Obiteljski zakon (dalje, ObZ) uređuje brak, odnose roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinke izvanbračne zajednice žene i muškarca, te postupke nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom. Prema ObZ-u uređenje obiteljskih odnosa se temelji na načelima (čl.2.):ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji, zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta i primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.
Za uređenje obiteljskih odnosa naglasak je na načelima da su se svi članovi obitelji dužni međusobno poštovati i pomagati, a da su oba roditelja odgovorna ravnopravno i jednako za podizanje i odgoj svog djeteta.
Bračni odnosi prema Obiteljskom zakonu
Prema ObZ-u bračni drugovi u braku su ravnopravni. Zakon (čl.32.) kaže da su dužni jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose. Slovo zakona propisuje kakav bi odnos bračnih partnera trebao biti. Na svima je da to imamo na umu, i sami ili uz pomoć, iznađemo način kako svoj bračni odnos izgraditi i održavati na tim smjernicama.
Zakon propisuje o čemu se u braku odlučuje sporazumno. To su mjesto stanovanja, rađanje i podizanje djece te obavljanje poslova u obiteljskoj zajednici. No, svaki bračni drug samostalno odlučuje o izboru svog rada i zanimanja.
Što se tiče financija u braku, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.
Bračna stečevina (čl.248.) je zajednička nepodijeljena imovina bračnih drugova koju čini imovina koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine. Znači, svi prihodi bračnih drugova su za braka zajednički i služe za život njihove obitelji neovisno tko što plaća, ili radi, ili ne. Za trajanja braka je to imovina njihove obitelji i ne može se dijeliti ili zahtjevati podjela troškova nekim pravnim putem, osim ako su o tome rješili drugačije predbračnim ili bračnim ugovorom. Brak, točnije životna zajednica pretpostavlja zajedničko snošenje troškova i skrb o financijama i obitelji, dogovorno i sporazumno. Smatra se da je za poslove redovite uprave bračni drug dao pristanak, ako se ne dokaže suprotno, no ipak nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe (čl.251.). Znači, već se i pravno podrazumijeva da bi između supružnika trebao postojati dogovor.
Vlastita imovina bračnog druga je ona koju su imali u trenutku sklapanja braka, ili su je kasnije stekli npr. nasljeđivanjem ili darovanjem, odnosno ne stečena radom ili potječe iz rada (čl.253).
I djeca mogu steći imovinu, te njome upravljaju roditelji do punoljetnosti (osim nakon djetetove 15.g. za imovinu koju je stekao radom) (čl.259. i 260.). Te prihode od djetetove imovine roditelji mogu koristiti za njegovo uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje nekih drugih važnih potreba djeteta.
Roditelji su dužni uzdržavati svoje dijete i te obveze se ne mogu odreći niti je izbjeći (čl.206., 208. i 209.). Roditeljska skrb koju čine odgovornosti, dužnosti i prava, obvezuje oba roditelja, te oni ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu (čl.99.).
Jedina dužnost koju ObZ propisuje za dijete jest da je ono dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji (čl.90).
Zakon o socijalnoj skrbi
Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine 79/07) također govori što je obitelj. Po njemu obitelj čine bračni drugovi, djeca i drugi srodnici koji zajedno žive, privređuju, odnosno ostvaruju prihode na drugi način i troše ih zajedno. I tu se govori o zajedništvu vezanom za ostvarivanje i trošenje obiteljskih financija. To je vezano uz ostvarivanje pojedinih prava iz socijalne skrbi u slučaju teže financijske situacije u obitelji jer se prihodi računaju i dijele prema broju članova kućanstva. Taj zakon također navodi da je svatko dužan brinuti se za zadovoljavanje svojih životnih potreba i potreba osoba koje je po zakonu ili po drugoj pravnoj osnovi dužan uzdržavati, te da je svatko svojim radom, prihodima i imovinom dužan pridonositi sprječavanju, otklanjanju ili ublažavanju vlastite socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova svoje obitelji, posebice djece i drugih članova obitelji koji se ne mogu sami o sebi brinuti (čl.4. Zakon o socijalnoj skrbi).
Odnosi unutar obitelji su kompleksni, sadržavaju uz ljubav, razumijevanje, podršku, i obveze koje se odnose na brigu o obitelji, djeci, kućanstvu, prihodima, troškovima, financijama. Često je teško sve to uskladiti, te je to prevelika obveza za jednu osobu. Zato je važno da bračni drugovi zajednički i dogovorno vode brigu o kvalitetnim obiteljskim odnosima, te svim obvezama i dužnostima koje proizlaze iz obitelji i braka.
U slučaju problema s kojima se teško nosite, ili ne znate kako se nositi s određenim sitacijama vezanim za obiteljske odnose, dobro je potražiti i pomoć drugih, bilo prijatelja ili stručnu pomoć koju nude razne ustanove, a među njima i Obiteljski centri.
|
|
| 20. svibnja 2009. |
Otvoreno
765 puta |
|
