|
Rano razdoblje adolescencije, od 11 do 16 godina, je razdoblje u kojem je fizički i psihički pritisak intenzivni, kada su sukobi u obitelji najžešći i kad je adolescentov osjećaj nesretnosti i sumnje u samog sebe akutan.
Često će roditelji zbog loše informiranosti, slabog iskustva, loših savjeta drugih ili vlastitog pomanjkanja socijalnih vještina koristiti tvrdoglave postupke koji za posljedicu imaju narušavanje odnosa s vlastitim djetetom.
Činjenica je da roditelj ne može mijenjati svoje dijete, već samo sebe. Ne može mijenjati emotivnu i promjenjivu prirodu djeteta u adolescentnoj dobi ali može kontrolirati svoje reakcije i biti ono što je u tom odnosu - odrasla osoba.
Roditelj i adolescent- dvije osobe pod istim krovom, a u dva različita svijeta.
Roditelj s brigama i obvezama plaćanja poreza, kredita, s bolovima u različitim dijelovima tijela, nezaposlen, zaposlen... Tinejdžer s brigama i obvezama pisanja domaćih zadaća, privlačenja suprotnog spola, nošenja s pritiscima vršnjaka, stjecanja ugleda u društvu...
Jay McGraw u svojoj knjizi Zatvaranje pukotine - strategije za zbližavanje roditelja i tinejdžera ističe loše i dobre navike roditelja u odnosu s adolescentom. U ovom članku su izdvojene loše navike koje mogu narušiti odnos roditelja s djetetom.
Loše navike
Kao loše navike navodi:
Brojanje
Brojanje svih gluposti koje dijete radi ili je napravilo. Osobito pričanje o njima iz dana u dan tijekom prijateljskih ili obiteljskih okupljanja. Brojanje neće navesti tinejdžera da čini manje grešaka ili da bude bolja osoba. Puno je bolje dati povjerenje djetetu nego ga osuđivati.
Traženje krivice
Ako dijete mora stalno slušati koliko je nevaljalo i koliko je loše ono će uistinu i početi to prihvaćati kao dio svoje prirode. Vjerovati će da je loše i nevaljalo.
Može se činiti roditelju kako ga tinejdžer ne sluša i da ga ignorira ali, tinejdžeri zapravo sve upijaju kao spužve. Ako roditelj djetetu govori kako je dobro i pristojno, ono će te osobine upiti i prihvatiti.
Slično kao i s programiranjem računala, ako unosite dobre rezultate dobit ćete i valjane rezultate, unošenjem krivih podataka rezultati će biti nevaljani.
Poricanje vlastite odgovornosti
Za tinejdžere su karakteristične nagle promjene raspoloženja i burno reagiranje. Roditelj često očekuje od tinejdžera da odlučuje kao odrasla osoba i burno će reagirati ako se dijete ponaša suprotno.Tada svu krivicu prebacuje na dijete govoreći kako je nemoguće, glupo zaboravljajući da je upravo roditelj jedina odrasla osoba u tom odnosu.
U takvim sukobima su roditelji ponekad skloni nepravedno prebacivati na dijete i dodatni teret uz onaj što uistinu i ima za posljedicu neko ponašanje. Tako često postaju krivci za mamine glavobolje, tatino opijanje i za ranjeno koljeno mlađeg brata ili mlađe sestre.
Loše navike su i svađanje oko ničega, odnosno napadanje djeteta bez pravog razloga te prijetnje o napuštanju.
Ako riješite sve probleme svoje djece, oni neće imati drugih problema osim VAS.
I za kraj
Roditelji i tijekom adolescencije imaju značajan utjecaj na mlade.
Količina emocionalne podrške koju pružaju utječe na to kako će uspješno njihova djeca adolescenti razriješiti krizu identiteta.
Tijekom adolescencije roditelji su još uvijek oni o kojima u velikoj mjeri ovisi zadovoljavanje adolescentovih potreba, a odnos s roditeljima još je uvijek najduže i najvažnije adolescentovo životno iskustvo.
Članak izradila:
Alisa Kosić stručna radnica - socijalna radnica Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije
Pitanja i komentare vezano uz članak možete poslati na: socradnik@obiteljskicentar.hr
|
