|
Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se u cijelom svijetu 15.listopada. Osobe sa oštećenjem vida, kao i osobe sa bilo kakvim teškoćama, suočene su sa brojnim izazovima u životu. Cijela obitelj osobe s oštećenjem vida proživljava duboko svaku prepreku na koju osoba s oštećenjem vida naiđe tijekom života. To ne znači da je osobama s oštećenjem vida potrebno naše sažaljenje ili da se žele isticati u društvu. Ponekad je dovoljno da pomognemo osobi koju možda susretnemo i olakšamo joj svakodnevne situacije koje nama ne predstavljaju nikakav izazov, a za osobu s oštećenjem vida mogu biti i po život opasne situacije (npr. prelazak preko ceste).
Ovdje možete pronaći upute koje Vam mogu koristiti pri susretu sa slijepom osobom (Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ izdao je Mali savjetnik za pravilno ophođenje s osobama oštećena vida „Ne tako, nego ovako“ autora Hermana Van Dycka).
Pri susretu sa slijepom osobom
Ako na ulici primijetite slijepu osobu te pretpostavljate da joj je potrebna Vaša pomoć, prvo provjerite da li se osoba može snaći sama, odnosno jednostavno ju upitajte da li joj je Vaša pomoć potrebna. Ako ne poznajete osobu ne možete znati ni stupanj oštećenja vida kod te osobe, a niti stupanj njezine samostalnosti. Slijepe osobe se koriste raznim tehnikama pri kretanju, a to su pas vodič, dugi bijeli štap, elektronska pomagala (npr. zvučni semafori) i videći vodič.Ako želite pomoći slijepoj osobi u smislu da budete videći vodič, nakon što je osoba prihvatila Vašu pomoć, stanite pokraj njezine slobodne ruke. Nemojte slijepu osobu uhvatiti za ruku ili obujmiti oko struka i gurati ju, jer na taj način dovodite slijepu osobu u neugodnu, ali i opasnu situaciju. Jednostavno pričekajte da Vas slijepa osoba uhvati iznad lakta. Na taj način je pola koraka iza Vas te može preko Vaše ruke osjetiti promjene u kretanju i pravovremeno na njih reagirati. Kada otvarate vrata otvarajte ih rukom kojom vodite slijepu osobu kako bi osoba saznala na koju stranu se otvaraju vrata. Ako je slijepa osoba blizu kvake može slobodnom rukom zatvoriti vrata. U situaciji kada nije moguće da slijepa osoba hoda pokraj Vas (npr. u trgovini i u gužvi) jednostavno pomaknite ruku s kojom vodite slijepu osobu do sredine leđa, a slijepa osoba će tada hodati iza Vas. Prilikom nailaženja na prepreke (npr. rubnici i stepenice) potrebno je malo zastati prije nego zakoračite, a slijepa osoba će preko Vaše ruke osjetiti promjenu u visini terena. Kada se nalazite blizu stepenica možete upozoriti osobu koju vodite da li ćete ići gore ili dolje. Ako je potrebno da pomognete slijepoj osobi pri sjedanju na stolicu, nipošto ju nemojte gurnuti leđima u stolicu. Dovoljno je da ruku vodilju stavite na naslon stolice, a slijepa osoba će tada sama uvidjeti položaj stolice i sjesti. Nije loše upozoriti na blizinu i položaj stola ako se nalazi pokraj stolice.
Ako želite pomoći slijepoj osobi da se bolje snađe u prostoru nije dovoljno da kažete „tamo je stolica, tu je stol, ovdje su vrata...“, već morate biti precizni i reći npr. iza tebe je stolica, dva koraka ispred tebe je stol, desno od tvoje desne ruke su vrata.
U razgovoru sa slijepom osobom ne trebate se ustručavati u korištenju izraza „vidim da je to tako, jesi vidio kako je sretan, vidjet ću sutra...“. To su sve izrazi kojima ne vrijeđamo slijepu osobu i nema razloga da ih i slijepe osobe ne koriste, jer ovakvi i slični izrazi uvriježeni su u našem svakodnevnom govoru i često čak ni ne znače nužno da smo nešto vizualno doživjeli.
Znači, nema potrebe da se u prisustvu slijepe osobe ustručavate razgovarati na način na koji inače govorite. Isto tako pripazite da ne pomažete slijepoj osobi više nego što je to potrebno, jer svi volimo biti samostalni i imati slobodu u odlučivanju.
|
|
| 14. listopada 2008. |
Otvoreno
1099 puta |
|
