|
Malo je fenomena u psihologiji koji su otvarali tolika brojna pitanja i nedoumice kao što je to spavanje i sanjanje. Svijet snova, u kojem gubimo svoju svjesnost, u kojem nismo u doticaju s vanjskim svijetom, ne pamtimo i analiziramo događaje oko nas, oduvijek je bio obavijen misterijem.
Ako računamo koliko vremena svog života provedemo spavajući dođemo do ogromnog broja godina - otprilike jedna trećina života ode na spavanje. U ranoj dobi (dojenaštvu i djetinjstvu) spavamo više, kasnije kako starimo sve manje i manje. No, i to je vrlo individualno - nekim ljudima dostatno je oko 5-6 sati sna da normalno funkcioniraju tijekom dana, dok je drugima potrebno u danu odspavati i desetak sati. Jedno istraživanje je pokazalo da možda postoji veza dužine spavanja i dugovječnosti - naime, stogodišnjaci su izjavljivali da su spavali oko 10 sati dnevno. No, da li je samo dug san garancija dugovječnosti? Sigurno nije, ali ovaj podatak pokazuje koliko je spavanje nužno i potrebno za normalno funkcioniranje organizma.
Svi spavamo. Tijekom spavanja smo mirni, odmaramo se, fizički je naše tijelo nepokretno (ili barem puno manje pokretno), te se automatski mišići odmaraju. Odmaraju se i drugi sustavi u tijelu - ako i rade, rade manje intenzivno, i bez većih dodatnih opterećenja (kardiovaskularni, probavni, hormonski sustavi...).
Jedan od sustava koji ne prestaje raditi tijekom noći je mozak. Što se s mozgom dešava tijekom spavanja pitanje je na koje se već niz godina traži odgovor. Do sada su istraživači uspjeli razjasniti dio misterije spavanja.
Što mozak radi dok spavamo?
 | | Način snimanja EEG aparatom. |
Tijekom povijesti tumačenja spavanja i sanjanja, bilo je više pitanja nego odgovora. No, razvojem tehnologije načinjene su sprave koje su mogle dati dio odgovora na pitanje što se to dešava s mozgom kada osoba spava.
Najviše odgovora dala je sprava koja se zove elektroencefalograf (EEG), sprava koja bilježi elektronske vale koje proizvodi mozak. Otkriveno je da u raznim stanjima (budnost, pospanost, učenje, odmaranje, spavanje…) mozak odašilje valove različite frekvencije i amplitude (visine). Na osnovu toga, znanstvenici su zaključili da postoji 5 vrsta spavanja – zbog 5 vrsta različitih električnih valova koje proizvodi mozak.
Četiri od tih 5 faza nazivaju se NonREM spavanje i to je onaj period tijekom spavanja kada se odmara tijelo, kada neuroni nemaju vanjskih podražaja koje moraju obrađivati, pa i oni sporije rade. Za petu fazu spavanja znanstvenici pokazuju najviše interesa – to je tzv. REM spavanje. Naime, ispitujući aktivnost mozga tijekom spavanja, znanstvenici su otkrili da je jedna od 5 faza tzv. „aktivna“ faza – električna aktivnost mozga je tada jača, nalikuje aktivnosti u budnom stanju, te dolazi do brzog pokretanja očnih jabučica ispod kapaka. Upravo po tom fenomenu je ova faza dobila ime – brzo pokretanje očiju (engl. rapid eye movement, ili skraćeno REM).
Budeći ljude iz raznih faza spavanja, vidjelo se da se iz nekih faza ljudi probude jednostavnije i brže, a iz nekih (dubljih faza spavanja) sporije i teže. A ponekad su ljudi izjavljivali da su sanjali. Ljudi su svjedočili da su sanjali samo u situacijama kada su buđeni iz REM faze spavanja – čak i ljudi koji su govorili da inače nikada ne sanjaju.
Zaključujemo iz toga da je REM faza obilježena sanjanjem, i to uvijek. A snova se sjećamo jedino ukoliko se probudimo direktno iz REM faze.
Isprobajte kod kuće s nekime od ukućana – ukoliko vidite da se tijekom spavanja pomiču očne jabučice, probudite osobu koja spava – velika je vjerojatnost da će vam ispričati što je sanjala.
Spavanje se u mozgu dešava ciklički – u pravilnim intervalima i razmacima prelazimo iz jedne faze u drugu, tako da sanjamo tijekom svake noći oko 4-6 puta. Jedan ciklus od 5 faza spavanja traje oko 90 – 110 minuta, te u tom periodu naš mozak prođe kroz svih 5 faza. Od faza u kojima se odmara tijelo, do faza kada se odmara mozak.
 | | Ritmičnost faza sna u 8 sati spavanja - iz budnosti u najdublje spavanje pa u REM fazu prelazimo po nekoliko puta tijekom noći. |
Zanimljivost kod spavanja, koje najčešće viđamo u filmovima, je da pojedinac sanja nešto „strašno“ te se tijekom sanjanja vrti u krevetu, preokreće, govori… Motorička aktivnost je moguća samo u NonREM fazama – tada se vrtimo, okrećemo, namještamo…
Kada počnemo sanjati, motoričko smo potpuno mirni – da vam se to dočara, zamislite odlazak u kazalište ili kino. Dok ne počne predstava (snovi) namještate se u stolici i vrtite, a kada predstava (snovi) započnu, umirite se i gledate.
Snovi – prozor u podsvjesno?
 | | Sigmund Freud |
Tumačenje snova postoji već stotinama godina. Govori se da sanjati pojedinu stvar ima neko značenje u budućnosti, a također postoji i bezbroj sanjarica s raznim tumačenjima snova. A sve su to tumačenja bez ikakve znanstvene osnove.
Snove je prvi puta u, dijelom, znanstvenu svrhu, koristio Sigmund Freud, jer ih je koristio u terapijskom radu sa svojim pacijentima – poznatijem kao psihoanaliza. On je govorio da su snovi put u nesvjesno u čovjeku, te da kroz tumačenje snova možemo tumačiti i nesvjesne procese u čovjeku.
Iako je dio znanstvene ostavštine Sigmunda Freuda prihvaćen i danas (podjela na svjesno i nesvjesno, obrambeni mehanizmi…) priča o tumačenju snova nikada nije bila jako prihvaćena u znanstvenoj zajednici.
Pa koja je onda funkcija sanjanja? Znanstvenici su do nekih odgovora došli kroz uskraćivanje (deprivaciju) sanjanja dobrovoljcima i praćenja koliki je udio sanjanja u cjelokupnom spavanju u pojedinim situacijama. Tek je 1960-ih proveden ozbiljniji niz eksperimenata postupne deprivacije sna u trajanju od tjedan dana. Ovaj tip istraživanja omogućio je promatranje utjecaja nedostatka sna na ljudsko zdravlje i ponašanje.
Opća obilježja ljudi nakon uzastopnih noći prisilne budnosti su dulje vrijeme reakcije (sporost), rastrojenost, poremećaji u pozornosti i koncentraciji, zaboravljanje poznatih činjenica, poteškoće u pamćenju novih informacija, češće pogreške i propusti u radu.Također je uočena viša razina stresa, umor, pospanost i razdražljivost, pad motivacije. Rasuđivanje se usporava ne samo tijekom noći nespavanja, nego i sljedeći dan.
Povezavši ova ispitivanja s onima koja su pokazala veći udio REM spavanja kod studenata tijekom učenja ili kod male djece, možemo zaključiti da je sanjanje jako bitno za intelektualne i kognitivne funkcije – pamćenje, učenje, razumijevanje, shvaćanje. Ukoliko ne odspavamo dobro prije nekog ispita, nećemo dobro „utvrditi“ gradivo – lošiji ćemo biti na ispitu neispavani (makar i učili cijelu noć) nego naspavani. Danas su najutjecajnije tri teorije tumačenja snova:
- Teorija obrnutog učenja (reverse-learning theory; Crick), koja tvrdi da snovi nemaju značenja, već im je funkcija da nas oslobode nepotrebnih informacija koje smo nakupili tijekom prethodnog perioda budnosti (eliminiranje nesvrsishodnih informacija odvija se obrnuto od učenja - “mental housecleaning”);
- Teorija snova za opstanak (dreams-for-survival theory; Winson), koja tvrdi da je zadaća snova da nam dozvole da informacije koje su bitne za naš opstanak iznova obrađujemo i dorađujemo tijekom spavanja;
- Teorija aktivacije i sinteze (activation-synthesis theory; Hobson), koja tvrdi da se u REM-fazi spavanja aktiviraju skupine neurona koje slučajno podražavaju (mobilizira) neke elemente iz pamćenja, što mi kasnije, probuđeni, nastojimo oblikovati u priču, popunjavajući u njoj “rupe”.
Čemu sanjanje služi, dakle, ne znamo pouzdano, ali znamo da je vrlo važno. A to najbolje znaju osobe koje imaju poteškoće sa spavanjem i sanjanjem. Više o poremećajima spavanja u sljedećem članku.
________________________________________________________
članak napisala: Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica psihologinja
|
|
| 27. srpnja 2012. |
Otvoreno
1086 puta |
|
