|
Dolaze ljetni praznici, lijepo je vrijeme, te se svi okrećemo prema "vanjskim" aktivnostima. Počevši od toga da više vremena provodimo vani, na zraku, u šetnjama, u vrtu baveći se brigom o povrću, voću ili cvijeću pa do toga da organiziramo izlete i piknike vani u prirodi. No opet ostaje činjenica da se naša djeca sve manje igraju vani, u prirodi, na zraku, na igralištima. Prva asocijacija djece na praznike je: imam vremena provoditi vrijeme na Playstationu, na kompjuteru...
Istražujući ovu temu za stručni članak, ukucala sam u Google tražilicu termin "igre u prirodi". I dobila niz rezultata koji pokazuje koje se sve kompjuterske igrice odigravaju u prirodi. A ne koje se sve igre mogu zaista igrati u prirodi.
Zabrinjavajuće je da je boravak u prirodi postala virtualna stvarnost naše djece, a samo par metara izvan kuće imamo dvorišta, igrališta, parkove, ribnjake, šume... tj. "pravu stvarnost" prirode.
Statistike
Jedno englesko istraživanje, pod pokroviteljstvom udruge "Natural England" (u prijevodu "Prirodna Engleska"), kojemu je bio cilj istražiti koliko vremena djeca provode u igri, i gdje se ta igra odvija.Oni su došli do alarmirajućih podataka da se tek jedno dijete od njih desetero redovito igra u prirodi, odnosno u parkovima, vrtovima, šumama i sličnim područjima. Istraživanje je provedeno između tisuću odraslih osoba i 550 djece u dobi od 7 do 11 godina. Iako su ovo podaci za Veliku Britaniju, vjerujemo da bi kod nas rezultati bili tek nešto povoljniji. Povirite samo u jedan od shopping centara u kojima izletuju čitave obitelji, boraveći u tim zagušljivim prostorijama i po nekoliko sati iako je vani temperatura iznad 15 stupnjeva Celzijevih, a prognoza više nego idealna za udisanje svježeg zraka. Iz organizacije “Natural England” upozoravaju kako su danas djeca uskraćena za zadovoljstva koja su prije desetak godina bila posve uobičajena, poput penjanja po drveću, igranja u pijesku i sličnih igara.
Više od 40 posto odraslih ispitanika kazalo je kako se u djetinjstvu igralo na otvorenom, te kako bi voljeli da se i njihova djeca mogu igrati bez nadzora, bez rizika da bi im mogle nauditi nepoznate osobe ili ih udariti auto. Više od 80 posto ispitane djece priznalo je da bi voljelo imati više slobode za igru - stoji u rezultatima istraživanja objavljenom na stranicama organizacije.
Istovremeno, djeca školske dobi jednak broj sati (ako ne i više) provode pred računalom kao i u školi, igrajući igrice koje "zapravo" mogu igrati vani i biti njihovi aktivni sudionici, a ne samo osobe koje "pritiskaju daljinski upravljač".
Važnost igara na otvorenom
Ono najvažnije što igra "vani" nudi je - samostalnost. Današnja igra djece je jasno strukturirana, s unaprijed zadanim praviilma (najviše od strane odraslih). Strukturirano igranje ima za rezultat smanjenje kreativnosti i inovativnosti. A čudimo se kada nam se naš desetogodišnjak žali "Ali meni je dosadno, ne znam što da radim!".
Igra prije nije imala strukturu, imala je neke objekte, predmete, prostor koji nudi priroda, i od "ponuđenog" stvarala se igra, pravila su se osmišljavala "uz put", nije bilo unaprijed zadano kako ćemo se igrati, koliko dugo, na koji način... Sve su to bila pitanja prepuštena dječjoj mašti i kreativnosti.
Osim poticanja samostalnost, igra vani je dobra za motorički razvoj djece, zdravlje, zdravu prehranu i navike zdravog života. Također igra na otvorenom potiče razvijanje neuroloških sklopova u ranom razvoju djece. Prof. Ranko Rajović u svom izlaganju govori o neobičnoj važnosti obične vrtnje oko vlastite osi, hodanja po rubniku, trčanja za rani pravilan razvoj neuronskih mreža našeg mozga.
Također, igra vani nudi mogućnost razvijanja ekološke svijesti i pravilnog odnosa prema prirodi. Istraživanja psihologinje Nensy Wells upravo idu u tom smjeru.Njena studija tako pokazuje da djeca koja su od malena (pa do dobi od 11 godina) bila uključena u tzv. divlje aktivnosti u prirodi, kada odrastu imaju zdraviji odnos prema prirodi. Zanimljivo je da se briga o biljkama i kućnim ljubimcima pokazuje nedovoljnom za razvoj ekološke svijesti djeteta. Isto tako zanimljiv je i podatak da npr. izviđači ili neki drugi oblik formalne edukacije o prirodi nemaju tako snažan utjecaj na formiranje djetetove ekološke svijesti. Wells navodi da je sudjelovanjem u takvim organiziranim boravcima u prirodi moguće čak napraviti suprotan efekt u djeteta.
Dijete u prirodi treba uživati bez zahtjeva organizirane skupine – divlje i nesputano. U 2000. godini, Wells je objavila i studiju koja je pokazala kako boravljenje djece u prirodi može pomoći djeci koja imaju problema s održavanjem pažnje. "Kada su promatrane promjene u kognitivnom funkcioniranju djece prije i poslije boravka u okolini koja je puna zelenog prostora, uočeno je da se poboljšavaju dječje sposobnosti održavanja pažnje." Sobe, prostorije u kojima djeca borave, a imaju pogled na zelena prostranstva ili more, kuće u zelenilu, sudeći po njenim nalazima, mogu pomoći djeci da se lakše nose sa stresom. Priroda je dobar faktor zaštite dječjeg zdravlja.
Kako se igrati vani?
Ono što prvo treba imati na umu je da igre na otvorenom ne treba stavljati u kalupe. Postoje brojni popisi igara koje neka vam služe za poticanje inspiracije (jedan takav popis je u prilogu ovog teksta), ali ako izađete sa svojim djetetom van, ili još bolje pustite ga same s prijateljima negdje van na igru, služite se isključivo intuicijom, i slušajte svoju maštu i kreativnost. Ili barem poslušajte djetetovu maštu i kreativnost.
Vjerujem da će vam kada pročitate igre kojih su se igrali "naši stari" zaigrati osmjeh na usnama, jer ćete se prisjetiti svog djetinjstva, veselja, odnosa s prijatlejima... i onog najljepšeg pitanja koje netko od vaših prijatelja može postaviti na vratima vaše kuće: "Jel smije xy ići van?". Gdje je "van" predstavljalo ogroman broj mogućnosti, ideja, veliki svijet mašte bez uplitanja i organiziranja odraslih.
Želim vam ugodno, na otvorenom, provedeno ljeto!!!
Izvori:
Klarin Mira: "Razvoj djece u socijalnom kontekstu"
Duran Mirjana: "Dijete i igra"
R.Rajović "Koje igre usporavaju ili oštećuju razvoj dječjeg mozga" - izlaganje u okviru Konferencije UNICEF-a "Povećajmo mogućnosti djeci u Bosni i Hercegovini za rano učenje", Sarajevo
www.roda.hr
Lukin portal za djecu
___________________________________________
članak napisala: Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica - psihologinja
Privici
|
|
| 6. lipnja 2012. |
Otvoreno
1319 puta |
|
