|
Prema HNOS-u za sve učenike s teškoćama u razvoju koristi se termin učenici s posebnim obrazovnim potrebama. To je termin koji je najprikladnij u sustavu odgoja i obrazovanja, a odnosi se na svako dijete koje ima teškoće u učenju (znatno veće od svojih vršnjaka), zbog čega mu je potrebna posebna odgojno- obrazovna podrška. U školskom sustavu 3-4 % učenika s posebnim obrazovnim potrebama čine učenici usporenog kognitivnog razvoja. Pod terminom učenici usporenog kognitivnog razvoja podrazumijevaju se učenici s lakom mentalnom retardacijom, učenici graničnih intelektualnih sposobnosti i učenici iz kulturalno deprivirane sredine. Za svakog učenika s posebnim obrazovnim potrebama treba izraditi Individualizirani odgojno- obrazovni program (IOOP). Program izrađuju učitelji i stručni suradnici škole, a roditelji trebaju biti upoznati s time. Ne smije se zanemariti uloga roditelja koju oni mogu imati u izradi i provođenju programa. Koraci u izradi individualiziranog odgojno- obrazovnog programa su: 1.Inicijalna procjena 2.Plan/program podrške 3.Vrednovanje i ocjenjivanje U inicijalnoj procjeni važno je navesti učenikove sposobnosti, vještine, potrebe, interese i predznanja značajne unutar pojedinog nastavnog predmeta. Program se treba bazirati na „jakim stranama“ učenika, a tek onda na njegovim teškoćama ili „slabim stranama“. S obzirom da učenici usporenog kognitivnog razvoja imaju teškoća u području: slušne i vidne percepcije, pamćenja, pažnje, mišljenja, govorne recepcije i ekspresije i adaptivnom ponašanju potrebno je izraditi program za svakog pojedinog učenika imajući u vidu njegove specifične teškoće. Prilagođavaju se nastavni sadržaji, vrijeme potrebno za savladavanje određenog nastavnog sadržaja, razina usvajanja nastavnog sadržaja te nastavne metode, oblici i sredstva rada. Nastavni sadržaj se može prilagoditi na način da se planira: · Usvajanje manjeg broja činjenica (naročito apstrakcija) · Povezivanje sadržaja sa svakodnevnim životom · Duže vremensko razdoblje za usvajanje nekih tema · Korištenje prerađenih, sažetih, jednostavnijih tekstova · Složene pojmove i zadatke razložiti i savladavati po koracima · Poučiti učenika da izrađuje kognitivne mape · Stupnjevito pružanje pomoći s namjerom postupnog poticanja sve veće samostalnosti u radu Često je potrebno izrađivati individualizirane nastavne listiće. Na takvim listićima važno je izdvojiti bitno i izostaviti suvišne detalje na crtežima i slikama, povećati razmake u tekstu, istaknuti važno uokvirivanjem, markiranjem, podcrtavanjem, mijenjanjem boje tiska/papira i zadavati manji broj zadataka i rasporediti ih po težini (lakši- teži- lakši). U radu s učenicima usporenog kognitivnog razvoja potrebno je što češće koristiti metode demonstracije, crtanja i metodu praktičnog rada. Dobro je približiti se učeniku, primijeniti kraće i razgovijetne rečenice s poznatim ili objašnjenim novim riječima uz slikovno predočavanje sadržaja te češće ponavljati i provjeravati razumijevanje. U razgovoru se može pružati podrška učeniku postavljanjem pomoćnih pitanja. Kod čitanja može biti potrebno primjereno uključivanje i korištenje orijentira pri čitanju. Nekim učenicima se može omogućiti prepisivanje teksta u dijelovima ili istaknuti samo rečenice bitne za prepisivanje. Važno je kod diktiranja prilagoditi tempo i dužinu izlaganja ili provoditi selekcionirano diktiranje. Učeniku usporenog kognitivnog razvoja ne treba uskratiti kompozicijske smjernice za samostalne pismene radove i podsjećanje na osnovna pravopisna pravila i oblike u kojima učenik najčešće griješi. Zadnji korak u izradi individualiziranog odgojno- obrazovnog programa je vrednovanje i ocjenjivanje. Provjeravanje i ocjenjivanje treba djelovati poticajno na učenika.Treba imati na umu da je bolje provoditi češće kraće provjere manjih nastavnih cjelina. Učenika ocjenjujemo u usporedbi s njegovim inicijalnim predznanjem, a ne uspoređujući ga s ostatkom razreda.
Svaki učenik s posebnim obrazovnim potrebama zaslužuje njemu primjereno školovanje!
|
