|
Kad razmišljamo o položaju žena u društvu tijekom stoljeća i tisućljeća očito je da žena prije stotinjak godina nije isto živjela kao današnja moderna žena. Položaj osoba s invaliditetom također se uvelike promijenio tijekom vremena. Žalosno je da uvijek i u svakom društvu postoje skupine koje se moraju boriti za vlastita prava i dokazivati svoj značaj u vlastitoj zajednici. Velik udio u svemu tome ima stav okoline prema osjetljivijim skupinama u društvu. Osobe s invaliditetom često se susreću sa neugodnim pogledima i neumjesnim pitanjima, a isto tako i žene s invaliditetom. Kao i muškarac, i žena želi ostvariti sve svoje uloge i biti supruga, majka, radnica, domaćica...Položaj žena s invaliditetom u mnogočemu je problematičan, jer proizlazi iz diskriminacije na temelju spola i diskriminacije na osnovi invaliditeta. Brojne osobe s invaliditetom napominju da se osjećaju usamljeno i izolirano, a tome puno pridonose prepreke s kojima se moraju svakodnevno boriti. Jednoj ženi s invaliditetom koja se kreće u kolicima ispada nemoguće otići sama u kazalište kad poželi, jer najčešće to zahtijeva dugu i temeljitu organizaciju. Problem postaje veći ako ta ista žena živi na selu, bez prijevoznog sredstva. Neke žene s invaliditetom se osjećaju marginalizirane i od pokreta za promicanje prava osoba s invaliditetom, jer smatraju da u njemu prevladava muško iskustvo i očituje se muška perspektiva.
Pokret i filozofija neovisnog življenja za osobe s najtežim stupnjem invaliditeta uvela je i u Hrvatsku institut osobnih asistenata čiji je cilj poboljšati kvalitetu života osoba s invaliditetom. Danas većina udruga zna za ovu mogućnost i koristi ju za svoje članove. Žene s invaliditetom određuju što im je potrebno i u kojem trenutku te koja je uloga osobnog asistenta u ostvarivanju planiranih aktivnosti. Pomoć koju osobni asistenti pružaju uglavnom obuhvaća pomoć u brizi o sebi, obavljanju kućanskih poslova, kupovine, administrativnih poslova, pomoć pri komunikaciji s drugima i podrška u različitim socijalnim aktivnostima. Žene koje koriste usluge osobnih asistenata uočavaju pozitivnu promjenu u vlastitom životu te istraživanja pokazuju da su korisnici i korisnice usluga osobnih asistenata visoko zadovoljni njihovim uslugama. Utvrđeno je da su osobe s invaliditetom koje koriste usluge osobnih asistenata više uključene u život zajednice te da su odnosi unutar obitelji kvalitetniji. Jedna osoba s invaliditetom napominje da joj puno znači što joj osobni asistent može odmah pomoći i otpratiti ju ako se mora izvanredno sastati s nekim ili otići u grad obaviti neki posao.
Osobni asistenti puno pomažu i u ostvarivanju zdravstvenih usluga koje su potrebne osobama s invaliditetom, međutim ipak i dalje stoji činjenica koja kaže da su žene s motoričkim poremećajima češće diskriminirane u ostvarivanju kvalitetne zdravstvene skrbi. Pokazalo se da je njihov invaliditet često rezultat pomanjkanja preventivnih zdravstvenih pregleda koji su trebali biti provedeni rutinski. Postoji nedostatak kontinuirane zdravstvene zaštite, prilagođene medicinske opreme i educiranih zdravstvenih radnika. Žene sa većim stupnjem oštećenja, koje moraju koristiti pomoć drugih osoba, napominju da im najveće prepreke predstavljaju barijere u komunikaciji, problemi prijevoza, razne arhitektonske barijere te manjak znanja i osjetljivosti zdravstvenog osoblja. Dio problema može riješiti osobni asistent, ali drugi dio problema s kojima se ove žene susreću zahtijeva uključenost različitih ustanova i pokretanje čitavog društva prema modernijem shvaćanju brige za one s manje mogućnosti.
Isto tako zaseban problem predstavlja uključivanje žena s invaliditetom na tržište rada. Danas je svakome teško pronaći posao, no žene s invaliditetom su oduvijek posebno ugrožena skupina koja predstavlja neprofitabilnu radnu snagu u poslovnom svijetu. Stoga stručnjaci tvrde da se rodna nejednakost nije bitno poboljšala, osobito na tržištu rada te se u nekim aspektima još i više produbila. Dokazano je i da žene s invaliditetom imaju povećan rizik od fizičkog i seksualnog zlostavljanja te da samo 49 % žena s invaliditetom stupa u brak u odnosu na 60 % žena bez invaliditeta i muškaraca s invaliditetom. S obzirom na brojne izazove koje žena s invaliditetom tijekom života ima, važno je da se cijelo društvo uključi u pružanje sustavne podrške i osnaživanje ove populacije za što neovisniji i kvalitetniji život.
Korištena literatura:
Brstilo, I., Hančar, E.: Trostruka diskriminacija žena s invaliditetom na tržištu rada, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 2011, Vol 47, br. 1
Tarandek, T., Joković Oreb, I., Pinjatela, R..:Kvaliteta zdravstvene zaštite žena s motoričkim poremećajima, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 2009, Vol 45, br. 2
Biškup, I., Buljevac, M., Leutar, Z..: Iskustva korisnika osobnog asistenta, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 2009, Vol 45, br. 2
Pupić, N., Kiš- Glavaš, L., Nikolić, B.: Zadovoljstvo osoba s invaliditetom uslugama osobnog asistenta, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 2011, Vol 47, br. 2
________________________________
Članak napisala:
Tamara Jančevski, prof.rehabilitator
stručna radnica-defektologinja
|
|
| 20. travnja 2012. |
Otvoreno
788 puta |
|
