1. Želja da se živi i bude prihvaćen kao pripadnik/ica suprotnog spola, obično praćeno željom da mu/joj se tijelo što je moguće više uskladi s preferiranim spolom kroz operativni zahvat i hormonski tretman;
2. Transseksualni identitet je stalno prisutan kroz najmanje dvije godine;
3. Poremećaj nije simptom nekog drugog mentalnog poremećaja ili kromosomske nepravilnosti. Njemu slični pojam transvestizam također ima tri kriterija:

• Pojedinac/ka se oblači u odjeću suprotnog spola s ciljem da izrazi privremenu pripadnost suprotnom spolu;
• Nema seksualne motivacije za cross dresing (odijevanje odjeće suprotnog spola); 3.Pojedinac/ka nema želju za trajnom promjenom u suprotni spol.

Spolna tranzicija je dugotrajan proces koji kreće od dijagnoze “poremećaja spolnog identiteta“. Nakon toga psihijatri često nalažu transseksualnim osobama da godinu dana žive kao osobe “suprotnog spola“ i da nose odjeću “suprotnog roda“, da modificiraju rodno izražavanje i slično, a tek poslije toga mogu dobiti dozvolu za kirurški zahvat.

Te osobe u procesu tranzicije navode da je taj proces veoma neugodan za transseksualce, a LGBTIQ pokret smatra takovo zahtijevanje izrazito diskriminatornim i nasilnim, jer nitko nema pravo propisivati rodno izražavanje. Liječnici u toj prvoj fazi zaustavljaju sve one koje imaju psihičkih problema, zatim one nesigurne u svoju odluku i egzibicioniste.

Hormoni se pak uzimaju stalno jer tijelo ne može samo proizvesti dovoljno hormona karakterističnih za suprotni spol. Muškarci koji žele postati žene u ovoj drugoj fazi uzimaju estrogen, a žene obrnuto - testosteron. Hormoni ih mijenjaju i fizički i psihički. Muškarci se počinju ponašati kao žene u klimakteriju-gube mišićnu masu, raste im kosa, grudi, bokovi i stražnjica, kosa im smekšava. Žene pak počinju dlakaviti, jačaju im mišići, postaju čvršće i koncentriranije. Osobe u tranziciji uče živjeti kao osobe spola kojemu teže.

Transseksualne osobe rijeđe se odluče i za genitalnu modifikaciju budući da može često utjecati na seksualni užitak. No u toj trećoj fazi za one koji se odluče za kirurgiju muškarcima se odstranjuje penis, formiraju stidne usne te ugrađuju silikonske grudi, a ženama se odstranjuju dojke, vade jajovodi i maternica te im se od klitorisa rekonstruira penis. Pretpostavlja se da uznapredovanjem tehnologije tijelo doživljava drastične promjene, od samog izgleda, preko sadržaja do namjene.Tijelo je dakle, utjelovljenje i izvedba, proces i rezultat kako kaže Balsamo. Estetizirana, kirurški dorađena tijela grade novo tijelo na postojećem. Način kako nosimo svoje tijelo predstavlja odabranu identitetsku bazu koja čini razliku od tijela do tijela.

U četrvtoj tzv. pravnoj fazi mijenjaju se osobni dokumenti. Zakon o državnim maticama u članku 9. b) kao naknadni upisi i bilješke navodi pod toč. 10 promjenu spola, a u Naputku za provedbu Zakona o državnim maticama i upisu posvojenja u maticu rođenih objavljenom u NN br. 202 od 27. 12.2003. godine pod. toč. 32.5. promjena spola, kao izmjena podataka u temeljnom upisu, upisuje se u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda državne uprave odnosno gradskog ureda. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju odgovarajuće medicinske dokumentacije.

Dakle po stavu našeg zakonodavca promjena spola je nova činjenica, a ne ispravak pogreške ranijeg upisa. Zakonom o osobnom imenu propisano je pravo svake osobe da promijeni osobno ime. Zahtjev za promjenu osobnog imena mora sadržavati razloge zbog kojih se promjena traži, a prijedlog novog osobnog imena mora ukazivati na opravdanost zahtjeva. O zahtjevu za promjenu osobnog imena rješava općinski organ uprave nadležan za opću upravu u mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva. Sklapanje braka u pravilu nije dopušteno transseksualcu koji je prije namjeravanog braka promijenio spol, ali nije ostvario promjenu podataka o svom identitetu nakon te promjene (pripadnost spolu, osobno ime). Dakle, ako promjena spola nije iskazana u državnim maticama u kojima se evidentiraju osobna stanja građana, transseksualac ostaje prema osobnim dokumentima u spolu u kojem je rođen, a kako je heteroseksualnost bitna pretpostavka za postojanje braka, njeno postojanje se prosuđuje prema stanju i u vrijeme sklapanja braka.

Obrnuto, u slučaju da jedna od osoba koja je već u braku promijeni spol i postigne promjenu podataka o svom identitetu u državnim maticama, u braku bi se prema izmjenjenim osobnim podacima našle dvije osobe istog spola. Međutim na takav slučaj se ne primjenjuju odredbe o pomanjkanju pretpostavki za postojanje braka, već takav brak može pravno opstati do prestanka prema jednoj od zakonom predviđenih osnova. U Republici Hrvatskoj nedostaju propisi koji uređuju pretpostavke za promjenu spola, a te propise bi valjalo što prije donijeti, između ostalog i zbog sprečavanja diskriminacije transseksualnih osoba. Sada se iz rodnog lista vidi kada neka osoba promijeni spol i ime što često dovodi do diskriminacije u ostvarivanju različitih prava.

Codex iuris canonici koji je stupio na snagu 27. studenog 1983. godine sakaćenje spominje u kanonu 139 pod prekršajima protiv ljudskog života i slobode. Sakaćenje je jedna od zabranjenih radnji kojima se raspolaže vlastitim tijelom. Te radnje imaju za posljedicu trajno umanjnenje fizičkog integriteta i suprotne su javnom poretku ili običaju.

Prema teološkom pristupu život je božji dar, a ljudska bića nemaju nadmoć prevlasti nad svojim tijelom. Citira se Pavlova prva poslanica Korinćanima, Glava 6:19 „Ili ne znate, da je tijelo vaše hram Duha Svetoga, koji je u vama, kojega imate od Boga, i ni jeste svoji?“ Papa Pio XII tvrdio je da je čovjek sputan u mogućnostima raspolaganja vlastitim tijelom, a sadašnji papa Benedikt XVI navodi da je naš spol dar od stvoritelja, stoga osuđuje one koji bi ga pokušali promijeniti. „To je pitanje vjere u Boga, a promjena spola je devalvacija koja dovodi do samouništenja čovjeka, a time se uništava Božje djelo.

Na misi za izbor novog Pape, Ratzinger je jasno poručio da vjera ne prati modne trendove i posljednje novosti i upozorio da idemo u susret diktaturi relativizma koja ne poznaje ništa konačno i koja ostavlja kao posljednje mjerilo samo vlastito ja i njegove prohtjeve. Međutim neki katolički mislioci (Healy) smatraju da je temeljni identitet roda determiniran genitalijama, te da je sakaćenje moralno dopušteno samo kada je u pitanju zaštita zdravlja. Odobrava se obavljanje kirurških zahvata za neke slučajeve hermafroditizma, kao lijek za prirodne mane djeteta s muškim i ženskim spolnim organima, dok slučajeve psihološkog hermafroditizma kod normalnih osoba smatra teškim sakaćenjem tijela.

Ljudsko dostojanstvo i osnovno pravo svakog čovjeka da slobodno razvija svoju osobnost nalaže da se uskladi osobni status čovjeka prema spolu kojem pripada u skladu s njegovom psihološkom i tjelesnom konstitucijom.

Za razumijevanje problematike transseksualnih osoba i LGBTIQ identiteta bitno je poznavanje razlike između spola i roda, te spolnog i rodnog identiteta.Stoga tjelesnim integritetom smatramo pravo osobe na vlastito nesmetano postojanje, a spolnim identitetom se smatra pravo na vlastitu spolnu samokoncepciju, ne neophodno ovisnu o spolu koji je pripisan rođenjem. Spolni identitet tiče se svakog čovjeka i ne znači samo binarni koncept muškog ili ženskog.

Spolni identiteti jesu: žena, muškarac, transseksualna osoba, interseksualna osoba, ali i ne identificiranje po spolu. Rodni identitet podrazumijeva vlastitu rodnu samokoncepciju, ne neophodno ovisno o spolu koji je pripisan rođenjem.

Rodni identitet tiče se svakog ljudskog bića i ne znači samo binarni koncept muškog ili ženskog. Rodni identiteti jesu: žensko, muško, transrodno, ali i ne identificiranje po rodu. Rodno izražavanje se može promatrati kao način na koji neko sebe izražava kroz vanjsku prezentaciju, izgled, kroz ponašanje, oblačenje, frizuru, glas, tjelesne karakteristike ili druge vanjske oznake. Sve osobe se na neki način rodno izražavaju. Androginost je način neutralnog rodnog izražavanja koji je lansirao David Bowie za potrebe svog kultnog albuma „The Rise and Fall of Ziggy Stardust and spiders from Mars” iz 1972. godine.

Rodne slobode predstavljaju pravo svake osobe da izražava svoj rod na način koji izabere - kroz ženskost, androginost, muškost ili bilo koju drugu točku na spektru. Ovo uključuje i pravo na rodnu neodređenost i rodnu kontradikciju. Jednako je važno da svaka osoba ima pravo odrediti, uvjetovati ili mijenjati spol na način koji joj odgovara, bilo muški, ženski ili bilo koji drugi na spektrumu. Ovo uključuje pravo na fizičku neodređenost i kontradikciju.

Sociološki pak gledano problem identiteta pojedinačnog individuuma (čovjeka) i identiteta društva nije samo problem naše suvremenosti, nego problem ukupne egzistencije ljudske stvarnosti. Suvremeno društvo karakterizira fragmentacija identiteta. Ljudi više nemaju jednu jedinstvenu predodžbu o tome tko su, pa umjesto toga posjeduju nekoliko, katkada proturječnih ili nerazjašnjenih identiteta. Identitet je fragmentaran i promjenjiv i osniva se na mogućnosti izbora. Biti žensko ili muško ili nešto neodređeno interrodno (ljudi koji sebe definiraju kao interrodni sebe doživljavaju ili kao i muškarca i ženu ili kao ni muškarca ni ženu ili su potpuno izvan rodne binarnosti, mogu biti bilo koje seksualne orijentacije, bilo kojeg spola i mogu, ali ne moraju da se identificiraju kao trans) predstavlja novo shvaćanje ljudske naravi dokidanjem dosadašnje rodne podjele na muškarce i žene na osnovu spola.

Spolne razlike postaju nebitne, važan je samo rodni identitet, koji se izabire i koji se može mijenjati i time čovjeku sutrašnjice jamči neograničenu slobodu. Pitanje je samo gdje su granice takove slobode, a da se cijeli biološki poredak ne izokrene naopako i čovjek postane nešto nedefinirano i u svom samoizabranom identitetu jedno veliko ništa.

Priredio: Boris Poljanac

Korištena literatura:

1. Harry Benjamin: „Standardi skrbi za poremećaje rodnog identiteta”-šesta verzija
2. Nenad Hlača: „Pravo na promjenu spola” Pravni fakultet Rijeka, 1994. godina
3. A. Gidens: „Sociologija”, Zagreb 2007.
4. A.Korać Graovac:Prosudbe Europskog suda za prava čovjeka o opravdanosti ograničenja prava na sklapanje braka, Zagreb 1997.
5. Wikipedija